Prošlo je već neko vrijeme otkako me kolega Mikulić zamolio da napišem blog na temu: „Zašto ti je super u TIS-u?“. Izazov sam prihvatio bez puno razmišljanja. Zašto i ne bih, kad mi je u TIS-u zaista super. Sve dok nije stiglo vrijeme da svoje misli pretočim u riječi.

Do rješenja sam pokušao doći i kroz razgovore s kolegama u kojima bismo redovito dolazili do zaključka kako postoji to nešto neopipljivo, što je teško opisati dok ne dođeš u TIS i ne doživiš to na vlastitoj koži. Dakle, jedan naočigled jednostavan zadatak se na kraju pretvorio u obvezu koju sam, s više ili manje vještine, izbjegavao skrivajući se od kolege i njegovih pitomih e-mail podsjetnika. A svi znamo da su to najgori tipovi mailova koji te zbog vlastitog grizodušja danima progone.

Naravno da sam istovremeno tražio načine kojima bih se izvukao iz zadatka, potpisao kapitulaciju i priznao poraz, ALI sve se promijenilo neki dan, kad sam bio na finalu TVZ MC2 start up natjecanja studenata TVZ-a.

Trenutak prosvjetljenja

Mala digresija o tome što je TVZ MC2.

TVZ MC2 je projektno/start up natjecanje za studente TVZ-a, gdje natjecatelji razvijaju konceptualna rješenja na zadanu temu, a pri čemu moraju producirati poslovni plan, prototip rješenja i onda cijelu priču dogurati nadomak produkcije. Natjecanje se odvija u nekoliko faza i razina ocjenjivanja, tako da dolazak do finala nije nimalo jednostavan ni izvjestan.

Moja uloga, kao jednog od TIS-ovih mentora, se sastojala od toga da svojim znanjem i iskustvom pomognem našem odabranom one-man-bandu (shout out to Dominik Cvetan) da svoju ideju oblikuje što bolje u skladu s propozicijama. Odigrao sam „đavoljeg odvjetnika“ propitujući Dominikove smjerove, odluke, koncepte te poslovne modele koje je htio ugraditi u svoje rješenje.

Spoiler alert. Dominik je pobijedio, a ja sam se s natjecanja vratio s neočekivanom spoznajom o tome zašto je super raditi u TIS-u.

Mentorstvo.

Što radim u TIS-u

Primarno sam u zaposlen kao voditelj projekata, ali mimo toga mi je pripala i čast preuzeti ulogu svojevrsnog mentora mladom timu koji je u međuvremenu stasao u ozbiljnu developersku silu.

Kad sam u mentorskoj ulozi, onda se moja zadaća svodi na pomoć kolegi developeru da arhitekturu projekta raspiše u konkretni projekt i da u svoje ruke sigurno preuzme sve uzde vođenja tog projekta. Recimo, čovjek s otvaranjem novog projekta dobije i novu rolu tehničkog voditelja projekta. Od mene će naučiti zašto je važno provođenje redovnih tehničkih sastanka, za kojim se kriterijima povesti prilikom dodjele radnih zadataka članovima svog tima, ali i kako mlade kolege osnažiti i podučiti ih međusobno kvalitetno komunicirati, pravovremeno postavljati pitanja, razumjeti poslovne procese i prepoznati svoju ulogu u cjelokupnom projektu. Pritom je važno da novi voditelji odmah u startu prepoznaju važnost odgovarajućih alata za praćenje napretka projekta.

Istovremeno, taj proces mentoriranja nije bio jednosmjeran. Dok su oni od mene učili umijeće projektnog menadžmenta, ja sam od njih učio tajne Java developmenta. Praktična i nadasve uspješna simbioza obostranog mentoriranja.

Najveća komparativna vrijednost firme

Iako zvuči kao floskula, ovdje se taj koncept zaista živi, podržava i utkan je u sve zaposlenike i suradnike. Suradnja kojoj sam proteklih mjeseci svjedočio kao mentor samo mi je još jednom potvrdila koliko ljudi, kada su entuzijastični, kreativni i otvorenog uma, zajedno mogu napredovati u smjerove i sfere koje u koje inače ne bi mogli sami. I upravo me ta transformacija, koja se odvijala pred mojim očima, dovela do zaključka da je mentorstvo ključ zadovoljstva u TIS-u.

Dolaskom u TIS sam korijenski promijenio tehnologije u kojima sam radio. Iz .net i Microsoft svijeta sam prešao u meni dotad slabo poznati svijet Java developmenta, OpenShifta te Sterlinga. A promijenila se i priroda klijenata s kojima surađujem. Prelazak iz malog tima od desetak ljudi u organizaciju koja je 10-ak puta veća predstavljalo i određeni izazov u snalaženju unutar same organizacije. Dok sam prije praktički radio kao one man band, u TIS-u me dočekala razgranata infrastruktura usko specijaliziranih odjela. Što je divno, da se razumijemo, ali svejedno iziskuje određenu prilagodbu i drugačiji način komunikacije. Dok ta specijalizacija s jedne strane olakšava stvari, isto tako svi znamo da se stvari s porastom broja uključenika imaju tendenciju zakomplicirati. Pokvareni telefoni, buka u komunikacijskom kanalu. Zato treba što prije naučiti komunicirati.

Pa ipak.

Brzini kojom sam se uklopio u novo okruženje i postao koristan član organizacije neminovno je doprinijela ta energija, pristup svih u firmi s kojima sam radio i još uvijek radim, počevši od junior developera, preko voditelja odjela do članova uprave koji su svi imali vremena, volje poslušati, prodiskutirati i na kraju educirati me pa makar na toj jednoj kavi ili sastanku kako se bolje upoznati s tehnologijom i poslovanjem, odgovoriti na nemali broj što, zašto, a da pri tome nisam nikada dobio odgovor u stilu „Googlaj, nemam vremena za to, nije teško… „.

Upravo zbog te spremnosti ali istovremeno i sposobnosti TIS članova da mentoriraju i budu mentorirani čine rad u TIS-u zaista super okruženjem.

The post Zašto TIS Grupa uspješno raste već više od 35 godina: Mentorstvo, inovacije i projekti appeared first on TIS Grupa.

U tekstovima korporativnog karaktera često se iz mase zaposlenika izvuče nekoga koga se nominira za ulogu dobrog duha kompanije. Takvih smo se priča, zahvaljujući employee brandingu i društvenim mrežama, dosad nagledali i naslušali. Problem je u tome što su njihove priče često usiljene, a narativi toliko plitki da se nerijetko svode na relativno prazne promotivne konstrukte koji oskudijevaju dušom. Bez brige. Ovo neće biti jedan u nizu takvih tekstova, niti bi to mogao biti sve i da se svojski potrudimo.

Daniela Velčić je u TIS-u praktički od početaka svoje karijere i nemoguće je pronaći kolegu ili kolegicu koja neće Danielu već u prvoj rečenici opisati kao dobru dušu našeg kućnog kolektiva. Provjerili smo, empirijski rezultati istraživanja su dostupni na zahtjev.

Ova nesuđena profesorica matematike i informatike, na žalost sve djece koja uz nju nisu imala priliku zavoljeti jednadžbe i kodove, katedru vrlo brzo mijenja za karijeru u financijskoj industriji. Svoj je poslovni put možda započela kao programerka, ali je od brojeva uvijek više voljela ljude. No, sa sigurnošću je znala samo jedno – ako želi uspjeti u svom naumu, morat će najprije dobro izbrusiti tehničke vještine. Dobar projektni menadžer, vidite, naročito PM koji radi u IT sektoru vezanom uz kompleksne financijske projekte, mnogo će uspješnije navigirati industrijom pomiri li u sebi tehnički potkovanog stručnjaka, poslovnog analitičara te ih potom obojicu podredi empatičnom menadžeru s razvijenom socijalnom inteligencijom. A, da će jednog dana završiti u prodaji i to kao Key Account Manager & Senior Sales Consultant, nije mislila ni u ludilu.

“Tko zapravo planira da će raditi sales“, dobacuje kroz svoj prepoznatljiv topli smijeh zaigrano grabeći kroz hodnik. „Nitko te ne pripremi na očekivanje da u jednom danu odradiš određeni broj poziva ili da obiđeš određeni broj klijenata. O targetima da ne govorimo“, komentira uz poruku da se neke stvari svih tih godina, koliko je aktivna u IT-ju, nikad ne mijenjaju. „Bez brige, zato sales u IT industriji nikad nije dosadan“, ohrabruje uz dobrohotni pogled ispod okruglih naočala.

Projekti koji su oblikovali budućnost

U 25 godina sudjelovala je, na ovaj ili onaj način, u projektima kolosalnih razmjera, premda ih ona sama nikad ne bi tako okarakterizirala. Ne zato što to ne misli, niti zbog toga što ne prepoznaje njihovu vrijednost, već zbog skromnosti koja je duboko utkana u njeno biće. “U TIS-u smo oduvijek radili s maksimalnim kapacitetom kako bismo isporučili najbolje moguće rješenje za klijenta. Ponekad se to rješenje ticalo većeg broja ljudi, ponekad manjeg, ali je uvijek bilo na najvišoj mogućnoj razini“, kaže nam kratko u svojoj samozatajnoj maniri.

Ako ste ikad čuli za SEPA-u, NKS, EuroNKS, IBM Sterling, NKSInst ili ste, recentnije, razmišljali o tome kako će se naše stvarnosti promijeniti s Novom godinom i uvođenjem eura, onda ste neposredno čuli i za našu Danielu. Odnosno, da preformuliramo, vjerojatno niste čuli za nju jer su projekti na kojima je radila (ili još uvijek radi) uvijek, ali baš uvijek, implementirani toliko besprijekorno da nije bilo nikakve potrebe za javnim prozivkama.

I pazite, pritom nije riječ o malim sustavima, jednostavnim projektima niti bazičnim rješenjima. Instrumenti koje smo nabrojali čine okosnicu čitavog financijskog sustava Republike Hrvatske. Svaka transakcija koja se odvije u našoj zemlji, direktno je ili indirektno vezana uz jedan od ovih sustava. Kolosalni projekti, bez pretjerivanja i lažne skromnosti.

Najveći vs. najdraži projekt

„SEPA je bio projekt koji je imao utjecaj na cijelu Hrvatsku. U tom projektu nije bilo manevarskog prostora za pogreške. 06.06.2016. taj je sustav morao proraditi, a najveći mi je uspjeh bio to što smo pohvale za projekt dobivali iz čitave SEPA zajednice koja je isticala kako je tranzicija prošla glatko, neprimjetno i bez ijednog problema. Brzo, efikasno i besprijekorno“, ističe Velčić.

Premda je SEPA bio najveći projekt na kojem je radila, Dubrovnik Airline joj je nakon čitava dva i pol desetljeća te nebrojenih rovovskih bitki u ovoj uzbudljivoj industriji još uvijek najdraži. „Zahvaljujući ljudima odgovornima za Dubrovnik Airline sam pred gotovo 20 godina inicijalno i završila slučajno u prodaji“, ponovno će kroz smijeh. „Nakon uspješne suradnje, ti su mi isti ljudi ukazali povjerenje i uključili TIS u podizanje svoje nove avio-kompanije Dubrovnik Airline“, prisjeća se. „S njima i za njih smo razvijali specijalizirana programska rješenja za air-charter kompanije, koja smo prezentirali po konferencijama u svijetu. Bilo je to zanimljivo iskustvo jer su pored nas malih slična rješenja izlagali veliki igrači iz avio-industrije, kao što je to Lufthansa.“

Daniela je naredno desetljeće provela sa svojim teamom pomažući graditi Dubrovnik Airline. Radilo se puno, dugo i dislocirano. Iz Zagreba, Rijeke i Dubrovnika, direktno radeći s klijentom. „Za taj smo projekt svi živjeli i disali ga. Fiksno radno vrijeme nam je bila nepoznanica, ali jednako tako nikad nismo zaboravili proslaviti svoje uspjehe. Ljudima je, da bi bili uspješni u svom poslu, potrebno i jedno i drugo“, upozorava Daniela ističući kako je uz taj projekt u potpunosti stasala u KAM-a, koji je danas. „To je bio super primjer suradnje gdje se zajedno kopa, ore, plače, lije krv i suze, bez da se propusti bilo koja prilika za veselje. Iskustvo je pokazalo da je to najbolji recept za najuspješnija rješenja i isto takve poslovne odnose.“

Momenti za pamćenje

TIS je, kao i u mnogim drugim stvarima, bio trendsetter u personaliziranom pristupu odnosu s klijentima. A jedna od takvih inicijativa, kojih se Daniela prisjeća i u ovom razgovoru, tiče se jedrenja s poslovnim partnerima. „Unajmili bismo nekoliko jedrilica na kojima smo ugostili naše ključne klijente. Jedrilo se četiri dana – od četvrtka do nedjelje. Uvijek druga ruta. Kad sam se 2004. prvi put priključila ekipi, još uvijek mlada i relativno nova u prodaji, završila sam u tom krajnje skučenom prostoru jedrilice s dvije predsjednice uprave banaka. A znate kako se kaže – na jedrilici testiraš i najbolja prijateljstva, gdje ćeš s poslovnim partnerima koji vode značajnije institucije u regiji! Pukneš, ako nisi kompatibilan. Srećom, taj se strah brzo rasplinuo. Čim smo stupili na brod, skiper je odmah obznanio pravila: na brodu smo svi na ti i svi radimo isto. Tek sam tada shvatila koliko su ljudi na tako visokim pozicijama normalniji i pristupačniji u odnosu na neke umišljene veličine koje misle da su popile svu pamet svijeta, a u stvarnosti ne znaju niti pola mise! To iskustvo sa broda mi je neizmjerno olakšalo obavljanje pozicije KAM-a jer sam naučila kako to raditi na puno prirodniji, jednostavniji i efikasniji način. I usput dobila priliku učiti od najboljih“, ponovno će kroz smijeh.

I upravo je taj spoj predanog rada i nepatvorenog uživanja u njegovim plodovima ključni element TIS-ove tradicije. „A vjerojatno i recept za našu dugovječnost“, dodaje Daniela. Ideja je to koju je strastveno zagovarao i Luka Omejec, osnivač TIS-a. Za neke nezaboravni šef, za nas mlađe, bista u Seljačkoj sobi. „Gospodin Luka je klijentima na sastancima volio objašnjavati zašto se sastanči u Seljačkoj sobi. Na zidu je visjelo 12 slika iz nekog prastarog kalendara na kojima se vidi što seljak kroz godinu radi. Kreće od mehaničkih i fizičkih poslova, a na kraju ubire plodove rada, pleše se kolo s radnicima i zajedno se veseli poslovnim uspjesima. Spremni smo potegnuti kada treba, ali jednako tako ćemo si uzeti vremena za zabavu. I ta životno-poslovna priča je toliko jednostavna, topla i prihvatljiva, bez obzira na to koliko se netko želio sakriti iza fasade ozbiljne poslovnosti.“

To je ujedno i jedno od ključnih načela koja se prenose mlađim generacijama. „Živimo TIS principe i njima se ponosimo. Radna atmosfera i ljudi u TIS-u su ključna stavka zbog koje je poslovanje tako ugodno, oni su ne samo vrsni profesionalci, već i ljudi ‘u kodu’. Osjećaj dobrog timskog rada osjeća se u TIS-u i van tvrtke – kad se radi na taj način, i partneri mogu osjetiti tu vibru“, poručuje Daniela.

Nezamjenjiva karika u TIS-ovom lancu

Vratimo se za kraj empirijskim dokazima s početka priče. Bit ćemo ljubazni i malo vam skratiti korisničko putovanje.

“Naša Daniela je već više od dva desetljeća ‘dobri duh’ TIS-ovih projekata u financijskom sektoru, te čini i najteže projekte ugodnijima za rad svojom vedrinom, iskrenošću, profesionalnim pristupom i maksimalnom predanošću poslu kojim se bavi. Njezin neizmjeran entuzijazam kojim se iskazuje u svom uspješnom radu čini je nezamjenjivim dijelom TIS-ove obitelji i ambasadoricom naših načela i principa. To je prepoznato od strane naših korisnika, ali i brojnih timova i stručnjaka unutar TIS-a, koji mogu mirnije spavati znajući da se u bilo kojem trenutku mogu osloniti na Danielinu stručnost i pouzdanost”, poručuje Vjekoslav Martinčić, Business Manager.

Na istom je tragu i Sanjin komentar, još jedne veteranke koja je s Danielom u TIS-u provela svih 25 godina staža. “Tijekom svih ovih zajedničkih godina smo sjećanja skupile više nego što ih stane u pristojan roman – od promotivnog leta Dubrovnik Airlinea, proslave Izdavačke kuće Adamić na brodu Kvarnerskim zaljevom, skakavaca na Creskoj plaži, najboljih kroštula Danieline mame i nebrojenih drugih. Mnoge su se stvari svih ovih silnih godina mijenjale, ali ono što je uvijek ostalo isto je Danielino ustrajanje u tome da pronađe način spojiti poslovno i privatno stvarajući jednu malu obitelj. Ali u konačnici to je Daniela, jer nije pokušavala biti netko drugi osim same sebe. Daniela uvijek nastoji biti najbolja što može, u skladu sa svojom pravom prirodom, voli i živi svoj posao sa kolegama, suradnicima i prijateljima. Ili, kako bi Daniela rekla, osjećam da doprinosim najbolje što mogu kada čujem riječi pohvale, zahvalnost kolega i kad vidim da se iza nečijih očiju dogodilo shvaćanje, neki klik – to me energetski puni!”, zaključuje Sanja, Community Manager & Marketing Consultant.

Priključite se Grupi – postanite dio našeg tima!

The post Živjeti s TIS-om 25 godina i više: Karijera u IT-sektoru sve je samo ne monotona appeared first on TIS Grupa.